Na dvoristu nase kuce
ovog jutra sjedim sama
prizorom mi pogled vuce
od lomace rodna grana.
razrasla se loza nasa
miluje joj vjetar grane
sunce pusta prve zrake
na rosom kuce okupane.
A kraj kuce nase stare
pustio je cokot grane
zrije grozde godinama
a lomace neobrane
Vjesi grozdac do grozdaca
svih nijansi plavih boja
oblak svoju sjenu baca
da ne trune loza moja.
Posadio otac stari
i pustio korjenove,
svaki cokot ima cari
za unuke i sinove.
About The Author
