Hej djevojko roda Posavskoga,
oka plava i laka koraka.
Od postene majke,oca svoga,
iz Svilaja kod grada Odzaka.
Ispred kuce cvatu ti jabuke
i krosnjama pogled prikrivaju.
Tebe nocas traze moje ruke
Dugo nisi bila u svom kraju.
Da protrcis Posavskom ravnicom
dok ti vjetar mrsi kosu plavu,
ja ocaran s tobom ljepoticom
da preplivam nasu rijeku Savu.
Dugo mi te nije kuci bilo.
Tudina te tamo zarobila
a ja ceznem sunce moje milo,
samo kad bi ti me zagrlila.
Ti si dijete Posavskog roda,
iako si rodena daleko,
ti djevojko gracioznog hoda
ja sam tebe godinama ceko‘.
Doc ces kuci prozor otvoriti,
da me nocas pusta zelja mine
i jezikom nasim govoriti
tu na pragu nase Posavine
Vec si dugo u mislima meni.
Na te cekam ,cekam godinama
u Svilaju tvoji su korjeni
sta ces tamo u tudini sama.
Gordana Kopacevic.
About The Author
