Davno bijese kad sam dijete bila
al jos nisam ja zaboravila.
Kraj Studenog ,prvi snijeg zapada
svinjokolja u selu zavlada.
Ranom zorom jos jutro ne svane
prva vatra u avliji plane.
Skuha majka vino i rakiju
da se ljudi koljec svinje zgriju.
Za radnike krize bilo nije,
skupilo se pola familije.
Cim se svane cujes prve krike,
treba svladat bravce onolike.
Al to problem nije bio tada,
Nisu muski bili kao sada.
Cvarke tope kobasice diju
Dok se miris siri kroz avliju.
A mi djeca obratimo paznju
kad ce peka peci se na raznju.
Pa u podne rucak se srevi‘ro
paprikas se socni degusti‘ro.
Poslije rucka kulenove diju
usput malo rakijom zaliju.
Sunka ,kulen ,peka ,cvarci i slanina
ko na traci islo ,ma milina.
Za veceru bjese gozba prava
juha ,sarma, mesa puna tava.
Za desert su uvjek krofne bile
zene nase bas su se trudile.
Drugo jutro vatra se nalozi
onda tata u pusnicu slozi.
Tako suse skoro sve do ljeta
kad dodemo iz daleka svijeta.
Koliko je moja majka stara
kobasice u svijet spakovala.
Cuvalo se kao suvo zlato
da bi djeci bilo spakovato.
Slavonijo zemljo dobre volje
jos se sjecam tvoje svinjokolje.
Zemljo lijepa,lijepa i postena
nema plate bez tvoga kulena.
Samo neznam tko ce svinje klati
poceli te ljudi napustati.
Gordana Kopacevic
About The Author
