Majka mi je cesto znala reci
u djetinjstvu dok je ziva bila,
kako nam je karakter najpreci,
bez njega smo ko‘ptica bez krila.
Ja sam tada pitala se cesto
sta to znaci i gdje li se krije,
mozda negdje ima tajno mjesto
il’to majka jos kupila nije.
Jos ju pamtim mladu i ponosnu,
njene rijeci sto je govorila,
nema ljutstva dok ne odes u Bosnu,
da je tamo najsretnija bila.
I stalno je za Bosnom patila,
govorila ,Bosna dusu ima
i uvjek je Bosance branila
i patila za Bosnom i njima.
Ja sam ljetos Bosnom prolazila,
osjetila svu njenu ljepotu,
na svoju sam majku pomislila,
to je njenom falilo zivotu.
Nigdje nema to sto Bosna ima
Dobre ljude ,prirodnu ljepotu,
svoju dusu da poklanja svima
nema svatko bosansku dobrotu.
Ovdje mene moja dusa boli
Zasto ,pitas moj rodeni sine?
Tko karakter i ljudstvo zavoli ,
za njega je spreman da pogine.
Sada kad sam ja odrasla zena
tocno znadem sta rec je zeljela,
iako su sad druga vremena
zbog majke sam Bosnu zavoljela.
Gordana Kopacevic
About The Author
