Ništa nisam steko, sve odnijele žene
Al ostaje zato blago iza mene
Živio sam ludo i nije mi žao
cjeli svoj sam život u pjesme utkao.
Prošao golgotu, bio kralj bez krune
nisam ganjo slavu, ni džepove pune
sanjao sam snove najvećeg sanjara
provodio noći u društvu kockara.
Znaju me pjevači i sjete se rado
kada čuju pjesmu “Ti” il onu “Tornado”
piso sam ih pijan, suzama u zoru
da zapale srce i nebo preoru.
Imao sam sreću pjesnika sanjara
Bog mi dao ruku koja pjesme šara
Ja sam iz života vješto krao teme
grešnik sam priznajem al bog je uz mene.
Starost kičmu lomi, život je pri kraju
ostavit, ću pjesme nek ljudi pjevaju
Neka naša djeca tradiciju šire
nemojte dozvolit da pjesma umire.
Pošteno sam srce rado davo svima
izvorna izvire u mojim grudima
ne morate moje ime uzdizati
moje pjesme sve vama će ostati.
Marko Babić
VUKOVAR
About The Author
