RIJEKA SAVA
S obje strane obala, gdje stoljećima teče,
vijuga voda, studena i hladna.
Gorda, ponosna i prkosna,
razdvaja i spaja, dvije kćeri, dva atara
– zemlju Posavsku, zemlju Hrvata.
U njenom krilu, haljama nježnim,
usnuše mnogi sred virova i vrbaka
pa joj korito suzom natopi
mnoga tužna i uplakana majka.
Iako pamti stoljeća, godine i dane,
nekad teška, nekad lijepa vremena,
naroda posavskog patnje,
ona napaja zemlju koja rađa,
hraneći nas gladne, plodovima raznim.
Mostovima, poput duge na nebu,
sve granice sklanja i briše.
Pod njihovim svodovima i danas
pišu se i nastaju najljepše ljubavne priče.
Proći će sve, život, snovi i mi,
a Sava će ostati, nalik glasniku svjedočiti,
o jednom narodu, ljubavi i mržnji,
o jednom ratu i miru sve će se saznati,
jer Sava će uz šapat valova nebu ispričati.
Gordana Kopačević
About The Author
