NOĆI SU MI U BIRTIJI

Uvjek isto u sumrak,
ja idem od kuće.
Vraćam joj se ujutro,
rano u svanuće.

U birtiju ja odlazim,
tu se rujno vino pije.
To što selo priča zame,
ni briga me zato nije.

Što i kako ja da živim,
selo neću nikat pitat.
Sve što treba ja obavim,
a po noći volim skitat.

Selo priča i pričat će,
kad osnove zato nema.
Možda sutra mjesto mene,
neko drugi bude tema.

Opet noćas u birtiju,
srcu mome to je želja,
Nazdravit ću ja uz vino,
u društvu sam prijatelja.

Vrbovac 24.02.2025 Ilija Kovačević

About The Author

Marko Majic

See author's posts