NEĆU ZEMLJU PRODAT TATA

Noćas sanjam oca da me zove slabo sine ideš u Hrgovetamo
to je tvoja očevina Neorana već godina ima.
Obećo si, prisjeti se sine da ćeš često otić
Do planine Majevicu da našu obidjes niz Kolnik pješice da siđes

Reko sam ti, još si bio mali u zasjeki kako smo kopali
Na planini kako vjetar duva nisam imo ni prove ni kruva.
Otišo sam tražit sebi sreću nesluteći, da se vratit neću
Mislio Sam Zaradiću Paru I obnovit svoju kuću staru.

Probudi se srce mi zacvili otići ću tamo oče mili
Do Hrgova gdje je očevina i popričat malo s jaranima.
Neću zemlju nikad prodat tata da mi nude punu vreću zlata
Da mi pare neznam koje daju odgovor je nije na prodaju.

Obećanje ispuniću oče makar svjetom odo ko siroče moraš svome vjerovat, djetetu
Hrgovi su najljepši na svjetu.
Mirno spavaj s anđelima tata zemlja neće bit nikad prodata za bogatstvo
ja je nebi dao ni za kruha kad nebi imao.

Marko Babić VUKOVAR