MOROVIĆ JE NAJLJEPŠI NA SVIJETU

Noćas sam se, opet probudio
I moro sam suze brisat rukom
sanjao sam, pecam na Bosutu
i borim se sa golemom štukom.

Šta sam noći, tako budan sanjo
svoj Morović, Bosut koji teče
Sto godina, kad bi poživio
Iz srca mi nikad, otić neće.

Tamo rasto, i išo u školu
Prvu ljubav, tamo upoznao
Otišao iz svog Morovića
al uvjek mi, u srcu ostao.

Kad se sjetim, mostića na Breku
I drvenog čamca, punog vode
Sve zaraslo u bagremik mladi
često misli mene tamo vode.

Na Poloju, nogomet igrali
Kod Šerića, slasne kruške krali
Pod Slezanom skrivali se vješto
Na ribnjaku da upecaš nešto.

Nezna čovjek sve dok ne ostari
Ni da cjeni, ove male stvari
Sada slike jave se u letu
Morović je najljepši na svjetu.

Svima pozdrav iz mog Morovića
od vašega, Markana Babića
Nek s projećem, sve fino zablista
doću tamo, sada ko turista.

Marko Babić
VUKOVAR